Blog

Sideropenična anemija – Uzroci, simptomi i lečenje

Sideropenična anemija – Uzroci, simptomi i lečenje

Šta je sideropenična anemija?

Sideropenična anemija, poznata i kao anemija zbog nedostatka gvožđa, ubedljivo je najčešći oblik malokrvnosti koji pogađa ljude širom sveta. Do ove anemije dolazi kada organizam nema dovoljno gvožđa za proizvodnju hemoglobina – proteina u crvenim krvnim zrncima koji prenosi kiseonik. Bez dovoljno gvožđa, telo ne može da stvori dovoljan broj zdravih crvenih krvnih zrnaca ili ta zrnca ostaju manja i sadrže manje hemoglobina nego što je normalno. Kao posledica toga, krv prenosi manje kiseonika do tkiva i organa u telu.

Zbog smanjene isporuke kiseonika, javlja se čitav spektar tegoba karakterističnih za anemiju. Sideropenična anemija može zahvatiti osobe svih životnih dobi i polova. Ipak, posebno su ugrožene određene grupe: deca u periodu intenzivnog rasta, žene reproduktivne dobi (zbog gubitka krvi tokom menstruacija) i trudnice (zbog povećanih potreba za gvožđem).

Najčešći uzroci

Nedovoljan unos gvožđa kroz ishranu: Premali unos gvožđa kroz duži period može postepeno dovesti do anemije. To se dešava u krajevima sa lošom ishranom, ali i kod osoba na restriktivnim dijetama. Na primer, strogi vegetarijanci i vegani mogu razviti manjak gvožđa ako im jelovnik nije pažljivo izbalansiran. Biljno gvožđe se slabije apsorbuje od onog iz mesa, pa ovakva ishrana zahteva kombinovanje namirnica bogatih gvožđem i vitaminom C. Takođe, odojčad i mala deca mogu postati anemična ako im ishrana nije blagovremeno obogaćena gvožđem (npr. ako predugo konzumiraju isključivo mleko, koje je siromašno gvožđem).

Povećane potrebe za gvožđem: Određena stanja traže veći unos gvožđa. Trudnoća je tipičan primer – ženi treba skoro dvostruko više gvožđa nego pre trudnoće, zbog stvaranja krvi za bebu i posteljicu. Ako unos gvožđa ishranom i suplementima ne isprati ovu potrebu, može se razviti anemija kod trudnice. Slično važi i za ubrzan rast u detinjstvu i pubertetu, kada telo troši više gvožđa nego inače. Pojačane potrebe javljaju se i tokom dojenja, jer se deo majčinog gvožđa troši za stvaranje mleka.

Hroničan gubitak krvi: Stalna ili česta krvarenja najčešći su uzrok sideropenične anemije kod odraslih, jer se gvožđe gubi zajedno sa krvlju i vremenom nastaje deficit. Kod žena u reproduktivnom dobu to su najčešće obilne menstruacije. Kod oba pola, dugotrajna krvarenja iz digestivnog trakta ili crevni paraziti (glistе, ankilostome) mogu dovesti do anemije – npr. krvarenja zbog čira, hemoroida, polipa ili tumora creva. Takva krvarenja često su neprimetna (skrivena krv u stolici). Zato se sideropenična anemija kod muškaraca i žena u menopauzi smatra znakom mogućeg skrivenog krvarenja i zahteva detaljan lekarski pregled.

Smanjena apsorpcija gvožđa: Neka oboljenja sistema za varenje mogu omesti normalno upijanje gvožđa iz hrane. Hronične upalne bolesti creva (poput Kronove bolesti ili ulceroznog kolitisa) i celijakija (glutenska enteropatija) oštećuju crevnu sluznicu, pa organizam ostaje uskraćen za gvožđe uprkos dovoljnom unosu. Osobe koje su operisale želudac ili deo creva (npr. zbog lečenja čira ili gojaznosti) takođe mogu imati problem sa apsorpcijom gvožđa. Smanjeno lučenje želudačne kiseline (usled starosti ili dugotrajne upotrebe lekova) dodatno pogoršava apsorpciju ovog minerala.

Vredi napomenuti da se sideropenična anemija neretko razvija pod uticajem više faktora istovremeno. Na primer, osoba čija je ishrana siromašna gvožđem, a pritom ima i povremena krvarenja iz hemoroida, brže će iscrpeti zalihe gvožđa nego da je prisutan samo jedan problem. 

Simptomi sideropenične anemije

U početku, manjak gvožđa i blaži pad hemoglobina mogu proći gotovo neprimećeno. Kako anemija napreduje, telo sve teže funkcioniše zbog manjka kiseonika u tkivima, pa nastaju razni simptomi. Najčešći su osećaj stalnog umora i malaksalosti, nedostatak energije i brže zamaranje pri fizičkim aktivnostima, slabost u mišićima, vrtoglavice ili nestabilnost pri naglom ustajanju, kao i učestale glavobolje. Koža i sluznice (unutrašnjost kapaka, usne) postaju blede zbog manjka hemoglobina.

Čest je i simptom zadihanosti ili osećaja kratkog daha pri naporu – radnje poput penjanja uz stepenice teže padaju osobi sa anemijom. Srce može kucati ubrzano i jako, pokušavajući da nadoknadi smanjeni prenos kiseonika krvlju. Zbog slabije cirkulacije u perifernim delovima tela, anemične osobe mogu imati hladne šake i stopala. Kod mnogih se javljaju i psihički simptomi poput otežane koncentracije, pospanosti i razdražljivosti, usled opšte iscrpljenosti organizma.

Pored opštih tegoba, manjak gvožđa daje i specifične znake: nokti postaju krti, lomljivi, skloni listanju i mogu poprimiti kašikast oblik; kosa pojačano opada, suva je i tanka, što se često uoči tek posle dužeg perioda. Za tešku sideropeniju je tipična pika – želja za nejestivim stvarima (najčešće led, zemlja, glina, papir) – i obično nestaje nakon lečenja. Čest je i sindrom nemirnih nogu: neprijatan nagon za pomeranjem u miru, posebno uveče, koji otežava opuštanje i san. 

Kako se postavlja dijagnoza?

Kada postoji sumnja da pacijent boluje od anemije (na osnovu simptoma ili kliničkog pregleda), osnovna dijagnostička metoda je analiza krvi. Prvo se radi kompletna krvna slika (KKS), koja obično pokaže snižene vrednosti hemoglobina i hematokrita, kao i smanjen ukupan broj crvenih krvnih zrnaca (eritrocita). Osim kvantiteta, gleda se i njihov izgled: kod sideropenične anemije eritrociti su manji od normalnih i bledunjavi (zbog manjeg sadržaja hemoglobina).

Da bi se dijagnoza potvrdila, rade se i specifične laboratorijske analize nivoa gvožđa u krvi. Meri se koncentracija serumskog gvožđa (koliki je nivo gvožđa u krvi vezanog za proteine) i feritina (proteina koji skladišti gvožđe u organizmu). Kod sideropenične anemije ovi parametri su sniženi – posebno feritin, koji bude ispod normalnih vrednosti ukazujući na ispražnjene rezerve gvožđa.

Često je povećana i ukupna sposobnost vezivanja gvožđa (TIBC), što znači da je porastao nivo transferina – transportnog proteina koji nastoji da „uhvati“ što više gvožđa iz krvi. Kombinacija takvih nalaza praktično potvrđuje sideropeničnu anemiju. Važno je napomenuti da će lekar često proveriti i druge parametre krvi (npr. nivo vitamina B12 i folne kiseline), kako bi isključio anemiju zbog nedostatka ovih nutrijenata.

Nakon utvrđivanja da anemija postoji, veoma je važno odrediti zašto je do tog manjka došlo. Mogu se raditi dodatne dijagnostičke pretrage u zavisnosti od sumnje na uzrok: često se analizira stolica na okultno (skriveno) krvarenje, što može otkriti čak i male količine krvi koje se ne vide golim okom. Ako postoji indicija, rade se i endoskopski pregledi – gastroskopija (pregled želuca kamerom) i kolonoskopija (pregled debelog creva) – kako bi se proverilo da li postoje lezije koje krvare (npr. čir, polip ili tumor).

Kod žena se, u slučaju anemije, obavezno razmatra ginekološki pregled (ultrazvuk) kako bi se isključili miomi ili drugi uzroci jakih menstruacija. Sve ove metode pomažu da se otkrije i leči osnovni poremećaj zbog kog je došlo do sideropenične anemije.

Plan lečenja i očekivani tempo oporavka

Lečenje sideropenične anemije ima dva ključna aspekta: otklanjanje uzroka i nadoknadu gvožđa. Prvi korak je uvek lečenje osnovnog uzroka manjka gvožđa (ako je moguće), jer rešavanje uzroka sprečava dalje gubljenje gvožđa i omogućava trajno izlečenje anemije.

Istovremeno se sprovodi nadoknada gvožđa u organizmu. Najčešće se propisuju oralni preparati gvožđa – tablete ili sirupi koji sadrže gvožđe u obliku soli (gvožđe-sulfat, -fumarat i sl.). Ovi lekovi se uzimaju svakodnevno kroz više meseci. Tipično je da terapija traje oko 3 do 6 meseci, u zavisnosti od težine anemije. Prve znake poboljšanja pacijent može osetiti nakon par nedelja (npr. povećanje energije), dok se značajniji porast hemoglobina očekuje posle otprilike 4–6 nedelja redovnog uzimanja.

Međutim, i kada se vrednosti hemoglobina vrate u normalu, važno je nastaviti sa uzimanjem gvožđa onoliko dugo koliko lekar preporuči – najčešće još nekoliko meseci – da bi se napunile rezerve gvožđa u telu. Preuranjen prekid terapije dovodi do brzog ponovnog pada gvožđa i povratka anemije, jer depoi nisu popunjeni.

Oralni preparati gvožđa su uglavnom efikasni i bezbedni, ali kod nekih ljudi izazivaju neželjene efekte. Najčešće su to stomačne tegobe – metalni ukus u ustima, mučnina, zatvor ili ređe dijareja. Stolica može postati tamna (što je bezazlena pojava zbog gvožđa). Savetuje se uzimanje gvožđa posle obroka (umesto na prazan stomak) ili u manjoj dozi, uz konsultaciju sa lekarom. Veoma je bitno da pacijent prati uputstva i redovno uzima terapiju – nepravilno uzimanje (preskakanje doza ili prekratko lečenje) najčešći je razlog slabe efikasnosti terapije.

Intravenozno (IV) gvožđe: Ako pacijent ne može da podnese oralne preparate ili ima bolest creva zbog koje ne apsorbuje gvožđe, lekar može preći na terapiju infuzijama gvožđa. Intravenski se gvožđe daje u zdravstvenoj ustanovi, pod nadzorom, obično tokom nekoliko odvojenih termina. Ovim putem se gvožđe brže nadoknadi, što je korisno kod izrazito niskog hemoglobina ili pred skori operativni zahvat kada treba hitno korigovati anemiju. IV terapija se pribegava samo kada je neophodno.

Transfuzija krvi: U težim slučajevima, kada je hemoglobin opasno nizak ili je anemija praćena ozbiljnim simptomima (npr. nesvestica, bol u grudima, kolaps), privremeno rešenje može biti transfuzija krvi. Transfuzijom se trenutno povećava broj crvenih krvnih zrnaca i poboljšava isporuka kiseonika tkivima. Ipak, transfuzija ne leči uzrok – nakon što se pacijent stabilizuje, prelazi se na terapiju gvožđem kako bi se trajno rešio problem. Krvne transfuzije kod sideropenične anemije su retke i koriste se samo kao hitna mera.

Prirodni preparat za anemiju

Seme koprive i med je jedan od najpoznatijih prirodni saveznika u borbi protiv malokrvnosti. Njegova efikasnost leži u sastavu nutrijenata i njihovom delovanju na organizam.

seme koprvie i med

Bogato je gvožđem, koje je ključno za proizvodnju hemoglobina i povećanje broja crvenih krvnih zrnaca. Zahvaljujući prisustvu vitamina C, B6, B12, folne kiseline i aminokiselina, gvožđe se bolje apsorbuje i doprinosi stvaranju novih ćelija, čime se preveniraju različite vrste anemije.

seme koprive i med

Ova mešavina se uzima dva puta dnevno po jedna kašičica. Više o iskustvima korisnika kao i za šta je sve dobra možete pogledati na linku ovde.

Ishrana bogata gvožđem

Najviše gvožđa ima u namirnicama životinjskog porekla. Crveno meso (govedina, junetina, jagnjetina, svinjetina) posebno je bogato gvožđem, kao i iznutrice poput džigerice (jetre). Takođe, živinsko meso (posebno tamno meso bataka i karabataka) i riba i morski plodovi (npr. tunjevina, sardina, školjke, ostrige) doprinose unosu gvožđa. Gvožđe iz ovih namirnica je u obliku hem gvožđa, koje organizam daleko efikasnije apsorbuje nego ne-hem gvožđe iz biljne hrane.

Biljni izvori gvožđa su takođe važni. Mahunarke – pasulj, sočivo, leblebije, grašak, soja, zeleno lisnato povrće (spanać, blitva, kelj), zatim brokoli, prokelj i slično, doprinose unosu gvožđa, kao i brojno drugo povrće. Ipak, treba znati da spanać, iako bogat gvožđem, sadrži i oksalate koji vezuju gvožđe i otežavaju njegovu apsorpciju – zbog toga se gvožđe iz spanaća ne iskorišćava onoliko kako se ranije verovalo.

Od ostalih namirnica, dobar dodatni izvor su orašasti plodovi i semenke (posebno bundevino seme, susam, suncokret, indijski orah, bademi) i sušeno voće (suve kajsije, grožđice, suve šljive). Neke namirnice su industrijski obogaćene gvožđem – na primer, određene žitne pahuljice za doručak, dečija hrana, brašno ili pirinčane pahuljice – te i one mogu pomoći u unosu.

Zanimljivo je da i kuvanje hrane u posuđu od livenog gvožđa (kao što su starinski tučani tiganji) može dodatno obogatiti jelo gvožđem, pa i taj tradicionalni savet ima svoju naučnu osnovu.

Kako poboljšati apsorpciju?

Vitamin C značajno povećava apsorpciju gvožđa – on pomaže da se ne-hem gvožđe iz biljne hrane prevede u oblik koji creva lakše upijaju. Zato je korisno uz obroke bogate gvožđem popiti čašu soka od narandže ili limuna, ili pojesti namirnicu bogatu vitaminom C (sveže voće poput kivija, mandarine, jagoda, ili salatu od paprike, paradajza, kupusa). Slično tome, kombinovanje namirnica može poboljšati iskoristljivost gvožđa – ako obrok sadrži i malo mesa ili ribe, gvožđe iz povrća i žitarica će se bolje apsorbovati zahvaljujući tzv. „faktoru mesa“.

Pravilno uzimanje suplemenata: Ako pijete preparat gvožđa, uzmite ga na prazan stomak uz čašu vode ili soka od citrusa, jer se u kiseloj sredini želuca najbolje resorbuje. Ako vam izaziva bol ili mučninu, bolje je popiti ga uz malo hrane nego preskakati doze. Ne uzimajte ga istovremeno s antacidima ili pojedinim antibioticima: napravite razmak najmanje 2 sata pre ili 4 sata posle tih lekova da se ne bi međusobno ometala apsorpcija. Takođe, ne kombinujte više preparata sa gvožđem (npr. multivitamin i tablete gvožđa) bez konsultacije s lekarom, kako ne biste preopteretili organizam. Doziranje prilagodite savetima lekara; preskakanje ili dupliranje doza smanjuje korist i pojačava rizik od neželjenih efekata i loše apsorpcije.

Šta izbegavati tokom lečenja?

Neodgovarajuće kombinovanje hrane i lekova: Izbegavajte da tabletu gvožđa pijete uz kafu ili čaj – sačekajte bar sat vremena pre ili posle. Takođe, nemojte je uzimati zajedno sa mlekom, mlečnim proizvodima ili kalcijumskim suplementima, jer kalcijum sprečava upijanje gvožđa. Hranu bogatu gvožđem (npr. meso, zeleno povrće) ne bi trebalo kombinovati u istom obroku sa velikom količinom mekinja ili integralnih žitarica, jer fitati iz njih mogu vezati gvožđe. Sve ove namirnice jesu zdrave, ali rasporedite ih odvojeno tokom dana kako gvožđe iz jednog obroka ne bi bilo „neutralisano“ drugim sastojcima.

Samoinicijativno uzimanje prevelikih doza gvožđa: Nikako nemojte sami sebi uvoditi visoke doze suplemenata gvožđa bez lekarske kontrole. Previše gvožđa može biti štetno – organizam nema efikasan mehanizam da ga izbaci, pa se vremenom može nataložiti u jetri, srcu i pankreasu i oštetiti ih. Držite se propisane doze koju vam je lekar preporučio. Slično tome, ako već uzimate terapiju gvožđem, ne treba paralelno piti druge multivitaminske preparate koji sadrže gvožđe, osim ako je to odobrio lekar.

Ignorisanje simptoma i odlaganje lečenja: Ako sumnjate da ste anemični – osećate se iscrpljeno, primetili ste bledilo ili imate bilo koji od spomenutih simptoma – nemojte odlagati odlazak lekaru. Takođe, ako vam je već dijagnostikovana sideropenična anemija, nemojte zanemarivati preporučenu terapiju. Nelečena anemija može postajati sve teža i dovesti do ozbiljnih problema (npr. srčanih komplikacija usled hroničnog naprezanja srca). Što se pre započne lečenje gvožđem i otkloni uzrok, to će oporavak biti brži i potpuniji..

Posebne situacije i grupe

Trudnice: Trudnice su zbog povećanih potreba za gvožđem (telo stvara oko 50% više krvi) sklonije sideropeničnoj anemiji, naročito u drugom i trećem tromesečju ako unos nije dovoljan. Posledice su izražen umor, a u težim slučajevima veći rizik od prevremenog porođaja i niže porođajne težine. Zato se u trudnoći rutinski kontroliše krvna slika i po potrebi uvode dodaci gvožđa. Preporučena je ishrana bogata gvožđem i prenatalni vitamini radi prevencije i zdravog razvoja ploda. Teža anemija majke može ostaviti bebu s niskim zalihama gvožđa pri rođenju, što nepovoljno utiče na kasniji razvoj, pa je blagovremeno lečenje ključno.

Bebe, deca i tinejdžeri: Bebe se rađaju sa zalihama gvožđa koje traju samo nekoliko meseci. Ako posle šestog meseca ne uvedete hranu bogatu gvožđem (meso, žumance, obogaćene žitarice), odojče može razviti anemiju. Rizik imaju i mala deca koja piju mnogo kravljeg mleka, a malo jedu ostalo („anemija mlečne dece“). Kod dece se anemija ispoljava bledilom, slabim apetitom i sporijim napredovanjem u težini. Školarci i tinejdžeri u brzom rastu imaju veće potrebe, posebno devojčice s početkom menstruacija. Prevenciju obezbeđuju uravnotežena ishrana i, po preporuci lekara, suplementacija – za normalan rast i razvoj.

Žene sa obilnim menstruacijama: Dugotrajna, jaka menstrualna krvarenja čest su uzrok sideropenične anemije kod mladih žena. Ako žena ima cikluse u kojima krvari veoma obilno ili produženo, velike su šanse da će vremenom postati anemična. Takvim osobama se savetuje da potraže savet lekara – postoje načini (npr. hormonska terapija ili intervencije) da se smanji menstrualni gubitak krvi. Takođe, možda će im biti potrebni suplementi gvožđa preventivno. Važno je da žene obrate pažnju na simptome poput slabosti i zadihanosti; često se upravo putem tih tegoba otkrije da su malokrvne zbog jakih menstruacija.

Starije osobe i muškarci: Kod muškaraca i žena posle menopauze sideropenična anemija gotovo uvek ukazuje na skriveni problem, najčešće hronično krvarenje iz digestivnog trakta. Kod starijih je apsorpcija gvožđa često slabija (gastritis, manje želudačne kiseline), a ishrana skromnija. Prvi korak je isključiti krvarenje: pregled stolice na okultnu krv, po potrebi gastroskopija ili kolonoskopija da se otkriju čir, polip, upala ili tumor. Tek nakon saniranja uzroka sledi nadoknada gvožđa. Anemija u starosti posebno narušava kvalitet života i pogoršava srčane/plućne bolesti, zato su rano prepoznavanje i lečenje ključni.

Vegetarijanci, vegani i sportisti: Osobe koje ne jedu meso i proizvode životinjskog porekla treba pažljivo da planiraju ishranu kako bi unele dovoljno gvožđa. Biljni izvori gvožđa u kombinaciji sa vitaminom C mogu biti dovoljni, ali često je preporučljivo da vegetarijanci povremeno provere krvnu sliku. Po savetu lekara, neki uzimaju i preventivno gvožđe u manjim dozama. Profesionalni sportisti i osobe koje intenzivno treniraju takođe su rizična grupa za manjak gvožđa – trčanje na duge staze, na primer, može dovesti do tzv. „sportske anemije“ usled mikrotrauma i gubitka gvožđa znojenjem. Zato je za aktivne sportiste važno da unose dovoljno gvožđa i prate svoje zdravlje, kako bi održali optimalnu kondiciju.

Hronična oboljenja: Hronične bolesti (poput hronične bolesti bubrega, reumatoidnog artritisa, dugotrajnih infekcija ili karcinoma) često dovode do anemije različitim mehanizmima. Neretko se javlja tzv. anemija hronične bolesti, gde je prisutna malokrvnost uprkos normalnim zalihama gvožđa, zbog poremećaja metabolizma gvožđa tokom upale. Ipak, i kod ovih bolesnika se može razviti istinska sideropenična anemija usled nedovoljnog unosa hranom ili gubitaka krvi. Lečenje anemije kod hroničnih bolesnika zahteva multidisciplinarni pristup – pored nadoknade gvožđa, često se koriste i drugi postupci (npr. primena eritropoetina kod bubrežnih bolesnika), a ključno je lečiti i osnovnu bolest kako bi se poboljšalo krvno stanje.

Napomena:
Informacije sadržane u ovom članku namenjene su isključivo u edukativne i informativne svrhe i ne predstavljaju zamenu za profesionalni medicinski savet, dijagnozu ili lečenje. Uvek se posavetujte sa svojim lekarom ili drugim kvalifikovanim zdravstvenim radnikom u vezi sa bilo kojim pitanjima koja imate u vezi sa zdravstvenim stanjem ili pre nego što započnete bilo kakav nov tretman ili promenu u ishrani. Nikada nemojte zanemariti profesionalni medicinski savet ili odlagati njegovo traženje zbog nečega što ste pročitali u ovom članku. Oslanjanje na bilo koju informaciju pruženu u ovom članku je isključivo na vaš vlastiti rizik.